SADRŽAJ
2.1. Pregled tijeka zbivanja ruskog referenduma i mobilizacije Rusa. 5
2.2. Što nakon mobilizacije i referenduma očekuje Europu?. 7
Sažetak
Cilj ovog eseja je ukazati na tijek razvoja odnosa u rusko-ukrajinskom sukobu. Poseban naglasak biti će na procesu mobilizacije koji je započeo u Rusiji, a potom na prinudnoj provedbi referenduma te stanju koje očekuje Europu nakon ishoda tih događaja. Ruski predsjednik Vladimir Putin proveo je „djelomičnu mobilizaciju“ postrojbi 21. rujna. Ovaj potez je definiran kao pokušaj obrane ruskog suvereniteta od Zapada koji želi „koristiti“ Ukrajinu kao alat za „podjelu“ i na taj način uništi Rusiju. Uspješna ukrajinska protuofenziva natjerala je Ruse na veliko povlačenje u sjeveroistočnoj regiji Harkiva, te povlačenje postrojbi iz gradova i sela koja su bila okupirana od ranih dana rata. Montirani referendumi, koji su bili nezakoniti prema međunarodnom pravu, održani su od 23. do 27. rujna u odcijepljenim regijama Luhansk i Donetsk u istočnoj Ukrajini. Još jedan montirani referendum bi se trebao održat od strane administracije koju je imenovala Moskva u mjestu Hersonu u vremenskom razdoblju od 1. listopada. Cilj ovog eseja biti će ukazati na ključne segmente razvoja rusko-ukrajinskog sukoba koji su doveli do nužne mobilizacije i referenduma.
Ključne riječi: Vladimir Putin Referendum Aneksija Mobilizacija
1. UVOD
Ovaj esej za cilj ima prikazati retrospektivu zbivanja koji su doveli do “referenduma” koji se provodi pod pritiskom naoružanih ruskih vojnika te predstavlja jedan narativ kojim Putin želi proglasiti četiri ukrajinske regije novim ruskim teritorijem. Naime, značajno leži u činjenici što za Vladimira Putina nepriznavanje referenduma od strane međunarodne zajednice, pa čak ni najbližih ruski saveznika ne predstavlja nikakvu zapreku u osobnim pretenzijama za osvajanje tuđeg teritorijalnog prostora.
Struktura eseja ukazat će prvenstveno na tijek razvoja događaja u Rusko-Ukrajinskog sukobu, a potom će se osvrnuti na temeljne značajke trenutnih peripetija u procesu mobilizacije i održavanja nezakonitih referenduma. Kroz tri sekcije eseja ukazat će se na temeljne političko-društvene promjene kroz prizmu nametnutih procesa i odnosa. U prvoj sekciji ukazat će se na početne segmente koji su doveli do trenutnog nezakonitog nametanja referenduma i prisilne mobilizacije, a potom će se osvrnuti u drugoj sekciji na tijek događaja koji je uzdrmao Europu i svijet. U trećoj sekciji iznijet će se zaključci na zadanu temu eseja.
2. TAKTIČKO-OPERATIVNI TIJEK RAZVOJA SUKOBA U RUSKO-UKRAJINSKOM SUKOBU
Rusko bombardiranje predstavlja dramatičnu eskalaciju u ratu koji vodi protiv Ukrajine od 2014. godine. Prosvjedi koji su tada podupirali čvršće veze s Europskom unijom doveli su do rušenja promoskovskog predsjednika. Rusija, koja je vidjela zapadnu ruku u nemirima i u novoj vladi Kijeva, pridodala je Krimski poluotok i uputila oružje i vojnike za potporu separatistima u istočnoj regiji Donbasa. Dva sporazuma o prekidu vatre potpisana 2014. i 2015. godine (sporazum iz Minska) okončala su najgore borbe i ostavila separatiste u kontroli oko trećine ukrajinskih regija Donjetsk i Lugansk, gdje je proglašeno odcijepljene Narodne Republike Donjetsk i Lugansk (DNR i LNR). U sporazumima iz Minska utvrđen je plan za mir i reintegraciju separatističkih regija pod nedefiniranim „posebnim statusom”. Moskva je sporazume doživjela kao način u kojem će prisiliti Kyiva na apsorpciju svojih stajališta u konfederaciju, u kojoj bi entiteti pod nadzorom separatista imali pravo veta na svaku veliku odluku. Kyiv tada nije imao nakanu kretati se u tom smjeru i te je sva krivnja „pala“ na Moskvu u kontekstu nepovlačenja oružja i vojne snage, kao što je prethodno bilo predviđeno u sporazumima iz Minska.[1]
Pripreme Moskve za ovu posljednju fazu rata oduljile su se sve do proljeća 2021. godine. Čelnici Moskve sve više su bili frustrirani ukrajinskim predsjednikom Volodymirom Zelenskyyem, koji je došao na vlast 2019. godine, zalažući se za obećanja za mir, ali uz odbijanje provedbe sporazuma iz Minska pod ruskim uvjetima. Zbog takve situacije čelnici Moskve uspostavili su vojne snage u blizini granice Ukrajine, što je u prvom navratu izgledalo kao početak postavljanja invazivnih snaga. Nakon toga došlo je do povlačenja vojnih postrojbi iz prethodno formirane infrastrukture na ovom djelu zemlje. Drugo postavljanje započelo je u jesen 2021. godine, no ovoga puta s većim brojem vojnika i rasporedom na novim bojišnicama, uključujući Bjelorusiju na Sjeveru i Krim na Jugu.[2]
Raspoređivanje je izazvalo velik broj reakcija diplomatskih službi. Reakcije su bile usmjerene na sprječavanje moguće eskalacije rata i preventivno djelovanje. Zapadne države pokrenule su dvosmjernu diplomatsku kampanju. Naime, prvo se jasno željelo ukazati na činjenicu kako će svaka nova agresija u Ukrajini biti ispunjena oštrim gospodarskim sankcijama i izgradnjom snaga NATO-a u blizini ruskih granica, a drugo, da ukoliko se se ruske snage povuku natrag, zapadne vlade su spremne pregovarati o novim ograničenjima djelovanja, vojnih vježbi i raspoređivanja u Europi. Moskva je na ovakav stav Europe odgovorila zahtjevima, tvrdeći kako zapadnjaci „histerično” preuveličavaju svoju izgradnju. Moskva je iskazala pretenzije u tomu da NATO i SAD potpišu obvezujuće sporazume o tomu kako neće dalje širiti Savez, posebice ne na bilo koje bivše sovjetske zemlje, te da će ukloniti sve vojne snage u zemlje koje su već bile članice NATO-a kada se Sovjetski Savez urušio i na koncu da će napraviti razmještaj raketa srednjeg dometa i američkog nuklearnog oružja u Europi. Iako je NATO odbio zatvoriti svoja vrata novim članicama, zapadni čelnici priopćili su Moskvi kako nemaju planove pustiti Ukrajini ili Gruziji priključenje, te da jedino može doći do uzajamnog ograničavanja razmještanja, vojnih vježbi i lociranja raketa srednjeg dometa. Također su bili spremni pokrenuti dugo odgađanu širu raspravu o europskoj sigurnosnoj arhitekturi.
Tjedni pregovori i kretanje ruskih postrojbi nastavili su se rame uz rame, sve dok se stanje nije pogoršalo sredinom veljače 2022 godine. Kontakt između separatističkog teritorija i teritorija u vlasništvu Vlade u Donbasu, koji je uglavnom bio tih tijekom cijele izgradnje, zabilježio je nagli porast granatiranja vojne invazije. Ruski i separatistički nadzirani mediji, koji su do tada bili usredotočeni na osudu zapadne histerije i ublažavanje vojne invazije, opisali su ovu borbu (rat) kao početak ukrajinske kampanje za preuzimanje teritorija koje nadziru separatisti, u trenutku pokušaja genocida stanovništva koje govori ruski. Ukrajina je sa svoje strane ustrajala u svom nastupu kako nije započela nikakvu vojnu invaziju, te su iznijeli optužbe na račun separatističkih branitelja za granatiranje svog teritorija u promidžbene svrhe. Šefovi DNR i LNR najavili su 17. veljače evakuaciju civilnog stanovništva u Rostov, u Rusiji, na iznenađenje guvernera Rostova, koji je ukazao na to kako nisu pripremljeni na takvo što. Naime, do 22. veljače, došlo je oko 90.000 izbjeglica (žena, djece i staraca), unatoč kontinuiranim manjkavostima u dostupnosti stambenog prostora i hrane.[3]
Istodobno, ruske snage su dobivale na snazi svakim danom borbe. Vježbe u Crnom moru oštro su ograničile slobodu kretanja i plovidbe. Moskva je 19. veljače također održala vježbe nuklearnih i konvencionalnih strateških snaga odvraćanja, uključujući lansiranje balističkih i krstarećih raketa. Iako je to planirano mjesecima unaprijed, pridonijelo je osjećaju da se Rusija priprema za rat. Negdje u blizini ukrajinske granice, ruske snage pomaknule su se sve bliže, u oštroj suprotnosti s obećanjima ruskog ministra obrane Sergeia Shoigua o početku povlačenja postrojbi na koncu vježbi. Doista, zajedničke rusko-bjeloruske vojne vježbe, koje su bile izgovor za desetke tisuća ruskih vojnika da se okupe u Bjelorusiji na sjevernom dijelu Ukrajine, na oko 200 kilometara od Kijeva produljene su nakon planiranog krajnjeg roka 20. veljače, a bjelorusko ministarstvo obrane ukazalo je na sve veće međunarodne napetosti u Donbasu. Tamo ali i na drugim lokalitetima, ruske postrojbe i oružane formacije postale su sve veće i osnaženije, također satelitske snimke ukazale su na postojanje novoizgrađenog potonskog mosta u južnom dijelu Bjelorusije.[4]
Dok je 23. veljače sve više ruskih vojnika ulazilo u separatistička područja, Ukrajina je proglasila izvanredno stanje, pozvala pričuvnike i usvojila zakon kojim se građanima omogućuje nošenje vatrenog oružja i njegovu uporabu u samoobrani. Te večeri predsjednik Zelenskyy izvijestio je kako su njegovi napori na dolasku do Putina uzaludni. Govoreći ruski na svom TV kanalu, obratio se ruskom narodu u otvorenom pozivu na sprječavanje rata. Osvrnuvši se na moskovsku promidžbu, Zelenskyy se zapitao kako bi on, unuk čovjeka koji je sudjelovao u Drugom svjetskom rat u sovjetskoj pješadiji i preminuo u samostalnoj Ukrajini, mogao biti nacist kakvim ga Moskva smatra i za što mu pripisuje vladavinu. Glasnogovornik Kremlja Dmitry Peskov odgovorio je na istup Zelenskog, kazavši kako dužnosnici Kremlja nisu bili sigurni što bi dvojica predsjednika mogli raspravljati, iako se nisu protivili razgovorima bi li oni mogli „rezati Gordijanski čvor” istočne Ukrajine. Kada je započelo rusko bombardiranje, Kyiv je službeno prekinuo diplomatske odnose s Moskvom.[5] Nakon raspleta ovih zbivanja uslijedili su dani teške borbe, gubici nevinih ljudskih žrtava tijekom nemilosrdne ruske invazije, a potom i prinudna mobilizacija i referendum.
2.1. Pregled tijeka zbivanja ruskog referenduma i mobilizacije Rusa
Plan ruskog predsjednika Vladimira Putina da nezakonito pripoji četiri djelomično okupirane regije u istočnoj i južnoj Ukrajini „izjalovio“ se je u utorak 27. rujna. 2022. godine, zbog činjenice da su ruski dužnosnici i čelnici Kremlja ustvrdili kako su montirani referendumi pokazali da više od 95 posto birača želi pridružiti Rusiji, što je apsurdna razina potpore u demokratskim državama .
Prkoseći međunarodnoj osudi i prijetnjama dodatnim zapadnim gospodarskim sankcijama, očekivanja su da će Putin proglasiti rusko preuzimanje četiri regije; Luhansk, Donjeck, Herson i Zaporizhzhia već u petak 30. rujna 2022. godine. Zapadni čelnici, uključujući predsjednika Joe Bidena, osudili su montirane referendume, koji su nezakoniti prema ukrajinskom i međunarodnom.[6]
Treba istaknuti kako Moskva ne nadzire u cijelosti nijednu od četiri ukrajinske regije, ni vojno ni politički. A njezin rat protiv Ukrajine dobio je katastrofalan obrat posljednjih dana, jer je Putinova objava djelomične vojne mobilizacije rezultirala da je više od 180.000 Rusa želi napustiti zemlju kako bi izbjegla potencijalno služenje vojnog roka. Koridori za napuštanje zemlje sežu prema susjednim zemljama Gruziji, Kazahstanu i Finskoj, a očekivanja su kako će se priključiti mnogo više susjednih zemalja.
Također, Putin je signalizirao kako će, nakon aneksije četiriju regija, svaki napad na ruske snage u njima smatrati napadom na Rusiju, što potencijalno opravdava njegov odgovor za uporabom nuklearnog oružja, što je potvrdio i bivši predsjednik Dmitry Medvedev u svom obraćanju, na Twitteru naglasivši kako mora sve podsjetiti posebno one „gluhe“ koji čuju samo sebe kako Rusija ima pravo upotrijebiti nuklearno oružje ako je potrebno, uz to dodavši kako zemlje NATO-a svakako neće intervenirati. Ovakav način komunikacije i podsmjeha naspram članica NATO-a ukazuje na olako shvaćanje zemalja koje su spremne pružiti vojni otpor.
Prema stajalištu vladajućih Rusa, sigurnost Washingtona, Londona i Bruxellesa puno je važnija za Sjevernoatlantski savez od sudbine „umiruće“ Ukrajine, koja nikomu ne treba. Također, valja istaknuti kako prekomorski i europski demagozi neće nestati u nuklearnoj apokalipsi.
Referendumi su u mnogim područjima provedeni uz prijetnju oružjem, a stanovnici su posjećivani u svojim domovima gdje su bili prinuđeni odgovoriti na upit o pridruženju Rusiji (da ili ne). Putinova vlast pobrinula se kako bi svi uvjeti bili prilagođeni referendumskom glasovanju, tako su škole bile zatvorene, kao i ostale ustanove, kako bi ljudi imali prigodu glasati na mjestima gdje su bile postavljene glasačke kutije. Unatoč tomu što se sumnja na izborni inženjering, ruski dužnosnici inzistirali su da je ono bilo legitimno. Naime, neki od trenutačno vodećih ljudi na položajima kao što je to Sergey Tsekov, bivši ukrajinski političar koji je postao ruski senator s Krima, koji je Moskva nezakonito anektirala 2014. godine u svojim izjava za medije istaknuo je kako i po odazivu i po izočnosti ozbiljnih kršenja, referendumi se mogu smatrati valjanima. Referendumi su održani u sukladno međunarodnim normama, zakonodavstvu i mogu se priznati legitimnim. Tsekov je također istaknuo u svojim izjava kako ruska Vlada razmatra osnutak novog saveznog okruga koji bi služio kao krovna uprava za regije Donetsk, Luhansk, Herson i Zaporizhzhia. Rusija trenutačno ima osam saveznih okruga.[7]
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski drugog je stajališta te u svojim izjava ukazao je na to kako referendumi u Moskvi neće promijeniti obranu njegove vojske ukrajinskog suverenog teritorija, te je obećao povrat svih okupiranih područja, uključujući i Krim. U obraćanju putem video veze za Harvard Kennedy School of Government, Zelensky je u utorak naglasio kako zapadni čelnici moraju poduzeti „preventivne“ akcije umjesto da čekaju da vide što će Rusija učiniti u budućnosti. Ponovno je optužio Putina za „nuklearnu ucjenu“ i upozorio na potencijal kataklizmičkog napada. Iako se Ukrajina složila u tomu kako neće napadati teritorijalnu Rusiju oružjem proizvedenim u SAD-u, američki dužnosnici ipak su ukazali da se ograničenja neće primjenjivati na nezakonito pripojeni teritorij.
Rat unatoč ovim zbivanjima nastavlja privlačiti druge mete. Tako su primjerice 26. rujna 2022. godine (ponedjeljak) dvostruke eksplozije oštetile podvodne cjevovode projekata Sjevernog toka koji su izgrađeni za prijenos prirodnog plina iz Rusije u Europu. Čelnici u Europi nazvali su te akcije sabotažom, a neki su okrivili Moskvu. Kremlj je odbacio odgovornost, a referendumi su ipak ostali u najvećem fokusu. Prokremaljski čelnici u Lugansku brzo su prošli tjedan proglasili svoje „ostvarenim“, a čelnik Narodne Republike Lugansk, Leonid Pasečnik, istaknuo je da se nada da će otputovati u Moskvu kako bi Putinu dao pismeni zahtjev za preuzimanje teritorija. Valentina Matvijenko, predsjednica Vijeća Federacije, Gornjeg doma ruskog parlamenta, ukazala je na mogućnost da će zastupnici ratificirati aneksiju 4. listopada 2022. godini. Sa strahovima u Rusiji da bi Putinova najava aneksije mogla biti popraćena proglašenjem izvanrednog stanja, čini se da je egzodus iz Rusije vojno sposobnih muškaraca koji pokušavaju pobjeći od vojne mobilizacije u 27. rujna ipak dosegnuo kritične razine. Na graničnim prijelazima i nadzornim punktovima bilo je prometnih gužvi , na nekima je bilo čak i tisuće automobila, a kolone su bile nepregledne.[8]
Vlasti regije Sjeverne Osetije koja graniči s Gruzijom, koja je jedno od glavnih tranzitnih središta za bijeg iz Rusije, ukazale su kako promišljaju o proglašenju izvanrednog stanja. Također, sjevernoosetijska podružnica ruskog ministarstva unutarnjih poslova priopćila je kako će postaviti improvizirani ured za novačenje pokraj prijelaza Verkhny Lars. Jasno je kako se ruski čelnici nadaju da će se svaka najava pristupanja smatrati opravdanjem ‘specijalne vojne operacije’ i da će konsolidirati domoljubnu potporu sukobu. Ipak, kaos oko „djelomične mobilizacije“ potkopao bi tvrdnje Kremlja o uspjehu u ratnim naporima.
U Kazahstanu, još jednoj susjednoj zemlji koja dopušta bezvizni ulazak osobama s ruskim putovnicama, stanovnici pograničnog grada Uralska preuredili su kino u privremeno sklonište za one koji nisu mogli pronaći hotelske sobe ili stanove za najam. Kazahstanski predsjednik Kassym-Jomart Tokayev u svom obraćanju istaknuo je kako njegova zemlja ima obvezu pomoći pristiglim Rusima. Kazahstansko ministarstvo unutarnjih poslova procjenjuje da je 98.000 Rusa došlo u manje od tjedan dana, a 64.000 ih je otišlo na druga odredišta. Naglašavajući sve veći razdor s Kremljom oko invazije na Ukrajinu, kazahstanski čelnik također je pozvao na poštivanje teritorijalnog integriteta, aludirajući na referendume o aneksiji.
2.2. Što nakon mobilizacije i referenduma očekuje Europu?
EU je u 28. rujna 2022. godine osudila “nezakonite” referendume koje je Rusija održala u četiri okupirane regije Ukrajine i njihove ”lažirane” rezultate. Ovo predstavlja još jedno kršenje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine, usred sustavnih kršenja ljudskih prava. Cijeli svijet sada najviše zanima što će se događati nakon mobilizacije i koliko je Vladimir Putin spreman ići daleko. Europa se suočava s iznimno velikom inflacijom koja je sa sobom donijela rast cijena u svim sektorima. Osim toga, Europu već sada očekuju restriktivni režimi vezani uz plin i cjevovode koji su ključni opskrbljivači plinom – Sjeverni tok. Norveški Equinor, najveći opskrbljivač plinom u Europi, nakon informacija o sabotaži pojačao je sigurnosne mjere na postrojenjima Nord Stream u Baltičkom moru. Šteta na dva plinovoda Nord Stream dogodila se istog dana kada je otvoren novi Baltički plinovod između Norveške i Poljske, koja ima za cilj smanjiti ovisnost Europljana o ruskom plinu. Postoji razlog za zabrinutost zbog sigurnosne situacije u Baltičkom moru. Cijene plina porasle su zbog straha da bi ruska državna tvrtka Gazprom mogla zaustaviti isporuke Europi preko Ukrajine. To je se djelomično i obistinilo, te ruski Gazprom u svom priopćenju za medije je istaknuo kako će dana 28. rujna isporučiti 41,6 milijuna kubičnih metara (mcm) plina u Europu preko Ukrajine, nešto manje od 42,4 milijuna kubičnih metara plina koliko je isporučeno posljednjih dana. Razvidno je kako Europu čeka velika pregovaračka bitka i ustrajnost u nastojanjima da osigura dostatna sredstva za opskrbu svog stanovništva, a da istodobno ostane na pravoj strani povijesti. Političari diljem Europe upozorili su kako bi navodno sabotiranje dvaju plinovoda Nord Stream moglo navijestiti novu fazu hibridnog ratovanja usmjerenog na ranjivu energetsku infrastrukturu kako bi se potkopala potpora Ukrajini. Norveški premijer, Jonas Gahr Støre, u svojim izjavama ukazao je na pojačanu potporu njegove zemlje vojnom nazočnosti u norveškim postrojenjima nakon što je zemlja postala najveći europski dobavljač prirodnog plina.[9]
Međutim, također jasno je kako su značajni učinci u Europi, povezani s rastom cijena energije i drugih cijena, a vjerojatno će se tako i nastaviti. Rat u Ukrajini doista ima mnogo veći utjecaj na susjedne zemlje zbog priljeva izbjeglica i njihove velike ovisnosti o ruskom plinu.
Konačno, ovaj rat će također prisiliti Europu na povećanje troškova obrane odnosno na zajedničke napore u obrani europskih vrijednosti. Neke države članice, poput Njemačke, već su poduzele nove mjere u ovom području sa 100 milijardi Eura dodatne potrošnje za obranu u 2022. i povećanje proračuna za obranu na iznad 2 posto BDP-a od 2024. Strateški kompas, koji je pripremljen od strane vodećih ljudi EU i koji je u procesu prilagodbe novonastalom stanju, usvojen je na Vijeću za vanjske poslove 21. ožujku 2022. godine. Cilj mu je osigurati okvir za uporabu dodatnih sredstava na učinkovit i koordiniran način unutar EU-a, osiguravajući punu usklađenost s NATO-om. S Europskom obrambenom agencijom također će se provoditi analiza strukture vojne potrošnje i nedostatci ulaganja te poticati sukladno navedenom inicijative za jačanje europske moći.
Ovaj rat već uzrokuje masovni priljev izbjeglica u Europsku uniju. Susjedi Ukrajine u EU pokazali su visok stupanj mobilizacije i solidarnost u dočeku izbjeglica. Ali pitanje izbjeglica također postavlja šire pitanje obnove zajedničke politike EU prema azilima i migracijama.
Ovaj rat također će imati važne posljedice za zemlje u usponu i zemlje u razvoju u kojoj je njezino gospodarstvo u punom gospodarskom razvoju. Drugim riječima, gospodarstvo koje ubrzanim procesom ulaganja i osposobljavanja uspijeva rasti vrlo ubrzanim stopama. One će ponajviše osjetiti ratne represije zbog poskupljenja fosilnih goriva. Značajan će biti i utjecaj na tržište žitarica, pšenice, ali i kukuruza, suncokreta i gnojiva, za koje su Rusija i Ukrajina bile glavni izvoznici. Ruska vojna agresija na Ukrajinu ima izravan utjecaj na globalnu sigurnost hrane i dostupnost hrane . Zahvaljujući zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP), dostupnost hrane, stočne hrane i gnojiva nije glavna briga u EU. EU je samodostatna i može se očekivati da će njezino jedinstveno tržište preživjeti sve udare. Ipak, smanjenje uvoza kukuruza, pšenice, uljane repice i suncokretovog ulja iz Ukrajine ima utjecaj, posebice na cijene stočne hrane i prehrambenu industriju EU-a. S visokim tržišnim cijenama i inflatornim trendovima koji su rezultat rata u Ukrajini, glavna briga u EU ostaje pristupačnost.[10]
Invazija na Ukrajinu ima značajan utjecaj i na mobilnost ljudi i robe u EU- u kroz sve vrste prijevoza. Među glavnim problemima nepostojanje zaliha goriva i sve veće cijene goriva, kao i logistički izazovi povezani s graničnim prijelazima i ograničenjima zračnog prostora. Osim toga, uvoz robe i veliki priljev ukrajinskih izbjeglica prema zemljama EU-a doveli su do daljnjih operativnih izazova za sektor. Glede solidarnosti s ukrajinskim izbjeglicama , zemlje članice su provele niz mjera, poput uspostavljanje prometnih i informacijskih čvorišta na glavnim graničnim prijelazima i olakšavanja prijevoza humanitarne pomoći.
3. ZAKLJUČAK
Invazijom na Ukrajinu Vladimir Putin je natjerao Europu da žurno preispita mnoge elemente svoje unutarnje organizacije i pogleda na svijet. Europa se mora suočiti s ovim izazovom kako bi obranila svoju sigurnost i svoje demokratske vrijednosti. Jasno je kako je rusko-ukrajinski sukob veliki udarac globalnom gospodarstvu i da će naštetiti rastu i povećati cijene u Europi.
Osim ljudske patnje, stradanja tisuća nevinih civila i humanitarne krize izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu, cjelokupno globalno gospodarstvo osjetit će učinke sporijeg rasta i brže inflacije. Utjecaji će teći kroz tri glavna kanala. Prvo, više cijene dobara poput hrane i energije dodatno će potaknuti inflaciju, što će zauzvrat smanjiti vrijednost prihoda i opteretiti potražnju. Dva, susjedna gospodarstva posebice će se boriti s promjenama na tržištu, opskrbnim lancima i novčanim doznakama, kao i s povijesnim porastom tijekova migracija. Također, nedostatak povjerenja u poslovanje te neizvjesnost koja očekuje ulagače imati će snažan utjecaj na rast cijena imovine, što će potencijalno potaknuti odljev kapitala s tržišta u razvoju.
Potezi predsjednik Putin ugrožavaju budućnost Rusije i njezinih građana. Putin je prestao biti konsolidirajući vođa i mnoge njegove sadašnje odluke duboko su podijelile rusko društvo.
4. LITERATURA
- https://www.mil.gov.ua/en/news/2022/02/17/operative-information-on-situation-in-jfo-area-as-of-11-00-february-17-2022/ posjećeno: 28.9.2022.
- https://www.nytimes.com/2022/02/03/us/politics/russia-ukraine-invasion-pretext.html posjećeno: 28.9.2022.
- https://www.rbc.ru/rbcfreenews/620fab169a794797f1377d60 posjećeno: 28.6.2022.
- https://english.nv.ua/nation/pontoon-bridge-set-up-across-pripyat-river-near-border-with-ukraine-the-insider-50217551.html posjećeno: 28.9.2022.
- https://lenta.ru/news/2022/02/24/obratilsya/ posjećeno: 28.9.2022.
- https://www.eib.org/en/stories/ukraine-trade-inflation posjećeno: 28.9.2022.
- https://www.consilium.europa.eu/en/policies/eu-response-ukraine-invasion/impact-of-russia-s-invasion-of-ukraine-on-the-markets-eu-response/ posjećeno: 28.9.2022.
[1] https://www.mil.gov.ua/en/news/2022/02/17/operative-information-on-situation-in-jfo-area-as-of-11-00-february-17-2022/ posjećeno: 28.9.2022.
[2] https://www.nytimes.com/2022/02/03/us/politics/russia-ukraine-invasion-pretext.html posjećeno: 28.9.2022.
[3] https://www.rbc.ru/rbcfreenews/620fab169a794797f1377d60 posjećeno: 28.6.2022.
[4] https://english.nv.ua/nation/pontoon-bridge-set-up-across-pripyat-river-near-border-with-ukraine-the-insider-50217551.html posjećeno: 28.9.2022.
[5] https://lenta.ru/news/2022/02/24/obratilsya/ posjećeno: 28.9.2022.
[6] https://www.theguardian.com/world/2022/sep/24/what-happened-in-the-russia-ukraine-war-this-week-catch-up-with-the-must-read-news-and-analysis posjećeno: 28.9.2022.
[7] Ibidem.
[8] Ibidem.
[9] https://www.consilium.europa.eu/en/policies/eu-response-ukraine-invasion/impact-of-russia-s-invasion-of-ukraine-on-the-markets-eu-response/ posjećeno: 28.9.2022.
[10] https://www.eib.org/en/stories/ukraine-trade-inflation posjećeno: 28.9.2022.