KNJIŽEVNA TRIBINA – SRIJEDOM U PODNE S PEROM PAVLOVIĆEM

 

U Otvorenoj čitaonici Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u srijedu 19. travnja 2017. u 12.00 sati predstavljeno je književno stvaralaštvo Pere Pavlovića.
O književnom stvaralaštvu Pere Pavlovića, govorila je Marina Kljajo-Radić:
Jedinstven jezični izričaj, diskurzivno oblikovan u ambijentu ritma i glasa primorja, nudi čitatelju zgusnutu pjesničku tvorbu naročitog strukturalnog bogatstva. Strukturalna raznolikost se otkriva hermeneutičkim iščitavanjem, a nastala je kao samosvjesna oblikovnost utemeljena na potreba prepoznatljivog javljanja ili kako pjesnik voli kazati javki.
Nije teško ustvrditi da je pjesnik dao primat jeziku u odnosu na refleksije i slike. Kako je nastala jezična tvorba? Prije nego što svoje pjesničko nadahnuće prenese u stih, Pero Pavlović ponire u leksik i stavlja ga na svoju nutrinu. Riječi koje se osuše od unutarnje ognjice primivši emotivni naboj predaje prirodi. Tek kad ih priroda apsorbira i da im svoj miris i opojni sadržaj, reda ih u stihove koji ne podliježu stereotipu književnog jezika već biogenezi neumskog kraja.
Poezija Pere Pavlovića crpi tradicijske pjesničke uzorke i u ritmu brojalice reda glagole bez spona i veza. Narodna poslovičnost preobražena u stih tko se lako riječi lati / pjevom javke okrilati. Ima i proplamsaja ikavice cviće zime od dobrote. Poezija Pere Pavlovića je predačka, starohrvatskim riječima “odiljat” kojima on svoj jezik odjeljuje od nametnutih jezičnih asimilacija.
Onomatopeizirani glagoli u inverzivnoj igri i morfološkoj zajednici zaromoni zašumori / zaromori zabokori.
Autor voli aliteraciju i njegovi stihovi pjevaju poput crvrčka Vladimira Nazora: čili časi, časkom čile. Dopušta svojim glagolima i imenicama nepravilnu sklonidbu, lomi ih i mijenja po pravilima života i vremena odakle je ponikao. Voli šumor riječi neumskoga zaljeva i šumor vjetra u grudima čempresa, pa kaže šumnim šaptom zašumori.
I kad se pjesnikova religioznost samo nazire kroz odnos prema prirodi i čovjeku iznenada se pojavi pjesma…..
Križ

nosim ga u srcu i riječi

on mi svijetli
kad oslijepim

Ovaj pjesnik dekodira svoje postojanje u jedinstvu s prirodom, zajednicom a onda i s cijelim svemirom. U njoj pjesnik osjeća tajnu života, u njezinom govoru osluškuje odgovore, u njezinim listovima lijek. Poezije Pere Pavlovića je poziv na život u prirodi i s prirodom i protest protiv čovjekovog otuđenja i odrođenja od života.
Voditelj programa,književnik Ivan Baković pročitao je nokoliko Pavovićevih pjesama.
Pero Pavlović (1952. Gradac kod Neuma) pučku školu završio je u rodnom mjestu i Hutovu, a gimnaziju u Metkoviću. Studirao je medicinsku biokemiju u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao. Živi i radi u Neumu.
Prvu knjigu pjesama «Plavi svirač» objavio je 1979. i od tada neprekidno književnoj javnosti podastire nove zbirke koje su po mnogočemu posebnost hrvatskog suvremenog pjesništva. Velik dio pjesničkog opusa autor je posvetio ljekovitom bilju mediteranskog područja. Inače, Pavlović je naš neologistički bard u uvođenju novotvorenica u pjesnički izričaj.
Pjesnik je uvršten u više pjesničkih antologija, u školsku lektiru i čitanke. Piše književne i likovne kritike, osvrte, prikaze, kulturološke i novinske članke. Prevođen je na nekoliko stranih jezika. Povodom pete obljetnice redovitog izlaženja tjednika za kulturu Hrvatsko Slovo (1995. – 2000.), Hrvatska kulturna zaklada dodijelila je Peri Pavloviću posebno priznanje – povelju za najuspjelije pjesme između šesto objavljenih stranica hrvatske i svjetske poezije. DHK HB dodijelilo mu je 2001. Šimićevu nagradu. Nagrađen je prigodnom nagradom „Zvonimir Golob“, 2009. Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke. Godine 2014. dobitnikom je književne nagrade „Neretvanska maslina“ Svoje književne uratke autor vrlo često objavljuje u raznim listovima i književnim časopisima. Do sada je objavio 32 knjige. Poezija mu je prevođena na nekoliko stranih jezika.

Odgovori