Ondje suncu razape šator,
te ono k’o ženik iz ložnice ide,
k’o div kliče kad prelijeće stazu.” (Psalam 19, 4-6)

… kaže psalmist. “Sunce je Marijino srce.”

– Sveti Petar Julian Eymard (govoreći o našem Gospodinu u Presvetom sakramentu)

photo: procesija Tijela Kristova u Valenciji (istom rutom od 1355. godine)

Blagdan Kristovog Tijela (Tijelovo) zatražio je sam naš Gospodin. To nije bio blagdan koji je Crkva u svojoj mudrosti odlučila uključiti u liturgijski kalendar. Bio je to blagdan, koji je Isus tražio izvanrednim sredstvima, pojavivši se svojoj sluškinji Svetoj Julijani, i pokazavši joj mjesec koji je, kako je On rekao, bio simbol liturgijskog kalendara. I mjesec je imao tamno mjesto za koje je On rekao da je simbol blagdana koji je bio potreban, kojeg je On želio, kojeg je On tražio, blagdan Tijelova. I Sv. Julijana je rekla: “Ali Isuse, imamo blagdan, Veliki četvrtak.”
………
I naš Gospodin joj je objasnio da je Veliki četvrtak također i blagdan koji slavi ustanovu svetog svećeništva, zajedno s ustanovom Svete Euharistije. Želio je izdvojiti jedan poseban blagdan u čast Njegove stvarne prisutnosti u Presvetom sakramentu. Jer On je rekao kako Crkva bude napredovala u vremenu, vjera u Njegovu stvarnu prisutnost smanjvati će se do točke gdje će trebati svetkovina kako bi podsjetila ljude da je On stvarno ovdje.
………
Da je Euharistija Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Kristovo. Da ovo nije simbol Isusa, nego stvarnost samog Isusa. Isti Isus rođen u Betlehemu prije dvije tisuće godina, isti Isus koji je umro na križu za naše grijehe, i isti Isus koji je uskrsnuo na Uskrsnu nedjelju je doista istinski, tjelesno, osobno prisutan u Presvetom sakramentu.

(The above excerpts were taken from the audio tape “Perpetual EucharisticAdoration.”)