Čovjek pred pitanjem svršetka svijeta

 

Čovjekovo postojanje se događa u vremenu i prostoru. U vremenskoj uvjetovanosti imamo početak, sadašnjost i svršetak i to je ujedno tema četrdeset devete emisiji religijske kulture „Živi mostovi“ urednik i voditelj mr. sc. Zoran Zekić.
Eshatologija je dio teologije koja se bavi budućnošću i svršetku ili dovršetku čovjeka i svijeta. Francuski fizičar i filozof Pascal primijetio je da čovjek rado bježi iz sadašnjosti, bilo u prošlost, bilo u budućnost. Suvremeni čovjek potiskuje smrt u drugi plan, u visokoobrazovanim zemljama postala je i tabu tema, a sve više i sam pokop. Međutim, to pitanje je jedno od najvažnijih pitanja za čovjeka iako ga ljudi različito doživljavaju u različitim dijelovima života. Normalno je da o smrti ne razmišljaju mladi, pred kojima je život, kao što nije normalno da stariji ne žele ni čuti za tu činjenicu. Pjesnik Dragutin Tadijanović u pjesmi „Konac“ napisa: „Odavde ću, znadem, otići. I ići. Pa hodio i dvadeset ljeta, hodio još trideset jeseni, kraj će doći meni. Na konac ću stići.“

Kršćanski odgovor na ova pitanja ne odvojiv je od vjere u Isusovo uskrsnuće. Smrt za kršćanina nema zadnju riječ. Antun Branko Šimić, u pjesmi „Smrt i ja“:
„Smrt nije izvan mene. Ona je u meni.
Od najprvog početka: sa mnom raste u svakom času.
Jednog dana
Ja zastanem
A ona raste dalje
U meni dok me cijelog ne proraste
I stigne na rub mene.
Moj svršetak njen prvi je početak:
Kad kraljujem dalje sam.“

Nakon smrti i posljednjeg suda slijedi jedno od tri stanja: Raj ili Čistilište ili Pakao. Raj je blaženo stanje zajedništva sa Bogom i drugim koji su živjeli moralno i savjesno. Pakao je stanje bez Boga, vječne patnje i boli. Pitanje pakla je najteže eshatološko pitanje. Pakao nije mjesto, nego stanje odvojenosti od Boga. Čistilište je stanje privremene odvojenosti od Boga.

Već od prvih kršćanskih vremena zazivalo se apokalipsu ili svršetak ovoga svijeta. Isusovo uskrsnuće je jamstvo našeg uskrsnuća. Sveti Pavao jasno piše: „Ako pak Krist nije uskrsnuo ,uzalud je doista propovijedanje naše uzalud je, i vjera vaša… Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“

Uskrsnuće i život vječni nisu plod nikakve čovjekove zasluge, nego su čisti Božji dar. Mi kršćani ne vjerujemo u reinkarnaciju ili ponovno utjelovljenje i Biblija jasno govori da čovjek umire samo jednom. Crkva i svaki pojedini vjernik, sve do svog uskrsnuća se nalazi na hodočasničkom putu vjere. Tu mu jako pomaže Blažena Djevica Marija jer ona je postigla najviše što može postići ljudsko biće.

Istraživanja provedena među mladim u zemljama EU, što će Europska unija postići za desetak godina dala je, ne baš optimistične rezultate. Mladi Europljani između 15 i 25 godina, stavljali su uporabu monetu Eura kao jedinu valutu koja je jako važna činjenica. Zadovoljni su jednostavnijim putovanjima, studiranjima i radu u Europi. Bitno im je zaposlenje i bolja kvaliteta života, dok su pitanja duhovne i obiteljske vrijednosti nekako u drugom planu. Kao da se zaboravlja da se čovjekovo spasenje događa u vremenu, a dovršava u vječnosti. Ne zaboravimo i jednu staru mudrost koja  kaže „Ako imaš cilj naći ćeš i put do njega“.