U sedamnaestoj emisiji iz religijske kulture i društvenih pitanja „Živi mostovi“ autor i voditelj mr. sc. Zoran Zekić je promišljao u kontekstu čovjeka sustvoritelja te njegova poziva, zvanja i zanimanja. Na ovu temu je istaknuto kako zvanje i zanimanje nije jedno te isto. Zanimanje je profesionalna osposobljenost za neki posao, za rad, a zvanje ili poziv uključuje cijelu osobu.
Iz Prispodobe o talentima znamo da smo dužni umnožiti i razvijati svoje talente. Tko više dobije, više treba i vratiti. A opcija da se „zakopa“ svoj talent u zemlju je osuđujuća. Čovjek nije pozvan da parazitira i ništa ne čini u svom životu, gdje je dobio brojne darove, diše besplatan zrak, jede hranu, pije vodu. Ne može čovjek reći, neću ništa raditi sa sobom, to je grijeh i za pakao, kako se kaže u evanđeoskom tekstu.
Sam poziv ili zvanje je više od pukog rada. Svi smo pozvani na kršćanski život. Imamo Kristov poziv po krštenju da živimo riječju i djelom svoju vjeru. Svećenički poziv je vrhunac poziva, jer se cijeli život posvećuje čistoći, siromaštvu i poslušnosti prema Crkvi i Bogu. Pored svećeničkog ili redovničkog poziva tu je i bračni poziv. O njemu se možda nedovoljno govori. U novije vrijeme je itekako brak u krizi, jer se na zapadu vrlo malo mladih bračnih parova odlučuju na ženidbu prije tridesete godine života, kao i o većem broju djece. Jedno ili dvoje djece u tridesetim i četrdesetim godinama života ne donosi pozitivan prirodni priraštaj kako kažu demografi. A to nam kaže i zdrava logika, kada umre muž i žena, ako su imali dvoje djece, jedno ode studirati ili raditi vani, i velika većina ostaje u inozemstvu. Tu je i činjenica da se nikada svi ne ožene ili ne udaju, tako da je u tim okolnostima mortalitet veći od nataliteta.
Tu dolazimo i do ekonomskih preduvjeta za kršćanski poziv koji uključuje pozivanje na rad i obitelj. Rad nije samo nužan za preživljavanje i egzistenciju nego i sastavni dio ljudskog određenja pa i mogućnosti formiranja obitelji. Kroz rad se samo-dokazujemo i izgrađujemo se kao osobe, u profesionalnom smislu ali i doprinosimo društvenoj zajednici. Socijalni nauk crkve jasno ističe pravo na rad i država je dužna osigurati jednake mogućnosti za ostvarenje temeljnih ljudskih vrijednosti. Temeljno načelo socijalnog nauka Crkve govori o dostojanstvu ljudske osobe, općem dobru solidarnosti, supsidijarnosti i brizi za siromašne.
Možemo zaključiti, tražeći svoj životni poziv, čovjek traži i njegovo ostvarenje autentičnim služenjem i nesebičnim darivanjem i radom. Mladi trebaju više obratiti pozornost na vlastiti izbor poziva, zvanja ili zanimanja, a i stariji trebaju biti spremni za prekvalifikaciju i promjenu zanimanja, jer tržište rada je nemilosrdno. U Americi, kažu, čovjek u svom životu promjeni dvadesetak poslova. Treba biti otvoren za nove radne i profesionalne izazove. Ne treba se bojati, izaći iz komfor zone, i krenuti ususret novom poslu, novom radnom mjestu, ali i mužu ili ženi, trećem djetetu ili višečlanoj obitelji kao i svakim drugim promjenama. Imamo talente i trebamo ih upotrijebiti na osobnu ali i općedruštvenu korist.
AUDIO: Mr. sc. Zoran Zekić