U Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru počele su probe za novu predstavu “Logorovanje”. Ovaj kazališni komad radi se u koprodukciji s Kazalištem Marina Držića iz Dubrovnika, a režira ga Ivan Leo Lemo.
„Logorovanje“ je inscenacija logorskih dana Ilije Jakovljevića u dva režima i dva sustava. Njegove uzničke godine u ustaškom logoru Stara Gradiška te njegovo uhićenje i posljednji mjeseci života u komunističkom zatvoru nakon Drugog svjetskog rata. Na neki način to je jedna kondenzirana dramska sinteza njegovih posljednjih sedam godina života (1941-1948), temeljena na materijalu iz dvije knjige: „Konclogor na Savi“, memoarskim bilješkama Ilije Jakovljevića iz ustaškog zatvora, napisanim tijekom 1943. u Zagrebu, a objavljenim tek 1999., te „Grobnica za Borisa Davidoviča“, remek djelu komunističke logorologije Danila Kiša koja je sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća izazvala velike prijepore i otpore među dijelom dogmatizirane književne i političke elite koja se nije htjela ili mogla suočiti s okrutnošću i zločinima Staljinovih logora.
Rođen u Mostaru (1898.), Jakovljević se je školovao u Sarajevu i u Zagrebu, gdje je postao uglednim odvjetnikom, književnikom i novinarom. Uređivao je nekoliko časopisa i listova, a jedno vrijeme bio je i predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Pristaša Hrvatske seljačke stranke, pokušavao se u novinama koje je uređivao („Hrvatski Dnevnik“) vrlo ustrajno zalagati za liberalno-demokratski kritički otklon i od monarhističkog jugoslavenskog režima, i od boljševičkoga internacionalizma, ali i od primitivnog nacionalizma.
U logor je otpremljen zajedno sa skupinom intelektualaca, već u listopadu 1941. U mjesecima koji su slijedili, druge su oslobađali, a Jakovljević je ostao u Staroj Gradiški sve do 17. prosinca 1942. No, time nije kraj njegovih nedaća. Nakon izlaska iz logora, Jakovljević u rujnu 1944. odlazi u partizane. Poslije propasti NDH, završetka rata i pobjede komunista, ponovno ga uhićuju. Ovaj put bez povratka. Poznat je samo datum smrti u zatvoru: 28. listopada 1948. Pokušalo se je, kao i uvijek u takvim slučajevima, službeno sugerirati samoubojstvo. Nakon toga nastupa polustoljetna šutnja i potpuni zaborav.
„Logorovanje“ želi u jednom suvremenom redateljskom ključu podsjetiti na vječno prokletstvo i sudbu intelektualca u totalitarističkim režimima, progovarajući o strahu kao glavnom obilježju oba sustava i o borbi protiv istog. Neprijatelji režima uvijek su oni, poput Jakovljevića koji propitkuju kolektivističke koncepte, oni koji su prijetnja svojom intelektualnom karizmom, oni kojima je ljudskog dostojanstvo uvijek iznad nacionalnih ili internacionalnih dogmi.
U zemlji u kojoj još nije završio ni Drugi svjetski, a nekmoli ovaj prošli rat, repertoarno se čini posve opravdano i poželjno scenski ovjekovječiti portret intelektualca kojeg su zatvarali i hapsili i Pavelić i Tito.
U predstavi igraju Robert Pehar, Miro Barnjak, Ivan Skoko, Bojan Beribaka iz HNK Mostar, potom Branimir Vidić i Boris Matić iz KMD Dubrovnik te Ivo Krešić. Premijerna izvedba bit će odigrana u okviru Mostarskoga proljeća 29. svibnja u HNK Mostar, s početkom u 20 sati.