U četrdeset sedmoj emisiji religijske kulture „Živi mostovi“, autora i voditelja mr. sc. Zorana Zekića promišljamo o tehnici meditacije Indije i Dalekog istoka – Yogi.
U modernom vremenu gdje je sve dostupno, pa tako i Indija nije više tako daleko. Nekada se danima i mjesecima putovalo i otkrivali kontinenti, kao što je zbog bibera i začina otkrivena Amerika, na pomorskom putu od Europe prema Indiji, i danas otkrivamo različite ideje i tehnike meditacije i stilove života s Dalekog istoka. Yoga je tehnika meditacije nastala, u Indiji i dio je religije Hinduizma. Nastoji postići jedinstvo duše i tijela, i zamišljena je kao kontrola duha nad tijelom i u konačnici umom. Cilj je oslobođenje od stalne reinkarnacije, ili ponovnog rađanja ili utjelovljenja, i odlazak u blaženo stanje Nirvanu, kao kod nas kršćana Raj. Oslobođenje duše od tog lanca ili mukotrpnog stalnog rađanja i reinkarniranja, i postizanje oslobođenja. Upravo u cilju tog oslobođenja i tog ciklusa rađanja, može se postići vježbom yoge.

Hinduizam je religija ali i filozofija života i yoga je jedna od tih učenja ili vjerovanja i nezamislivo je da postoji ova religija bez yoge. Oni vjeruju u više bogova i božica, među kojima je najvažniji Brahma, kao bog stvoritelj, uz Šivu i Višnu. Ali da ne ulazimo u religiju, jasno nam je da je Yoga više od tehnike meditacije. Sama tehnika sjedenja prekriženih nogu ili sklupčan u zmiju ili položaj tijela prilagođen suncu ili određenim vježbama i mantrama, jasno govori da to nema nikakvih zajedničkih točki s kršćanstvom. Kroz yogu nastoji se tako umrtviti tijelo da duša izađe iz tijela i da se tako oplemeni. Neki veliki Gurui ili učitelji, mogu satima tako sjediti da spuste otkucaje srca na dvadesetak, iako srce kuca oko osamdeset otkucaja u minuti, i broj udisaja na svega dva ili tri, dok mi prosječno udišemo oko petnaest do dvadeset puta u jednoj minuti. Gledajući sa strane, neovisnom promatraču to izgleda kao psihički slom, ponavljanje nekih radnji, riječi ili pokreta…

Mi kršćani sklapamo ruke Bogu. Ne vjerujemo u reinkarnaciju. Ne vjerujemo  da je Bog bezosoban, i njihov pozdrav „Namaste“, koji se koristi u yogi, zagovara da je „Bog u svemu“. Po tom uvjerenju „Sve je bog“. Kroz te čine se prosvjetljuju i čiste, prekidaju to prokletstvo stalnog rađanja ili reinkarnacije, koja se događa u drugog čovjeka, a neki misle i u biljku ili životinju, ovisno o učenju.

Mi kršćani imamo duhovnost kroz molitvu, pjesme, post, hodočašće, čitanje svetih spisa i u konačnici Biblije koja je „Knjiga nad knjigama“ jer je u njoj Objava. Obredi kroz sakramente, posebice Sveta misa, i u konačnici Ispovijed koji je sakrament pomirenja s Bogom. Zbilja nema nikakve potrebe govoriti da nam je kršćanima išta drugo  potrebno. Imamo cijelu lepezu mogućnosti duhovnog napredovanja i meditacije kao nijedna druga religija. Nama yoga uopće nije potrebna niti je ona samo fizička tehnika, i stoga je apsolutno neprihvatljiva.

Vjernik i katolik ne bi smio prakticirati yogu! Znam da će sada neki reći, ili tražiti neko opravdanje. I osobno sam imao pitanja, može li se prakticirati u zdravstvene svrhe?! Razumijem ljude u bolesti pa da su u potrazi za zdravljem, ili bolje kazano izostankom boli, ponekada spremni eksperimentirati. Neke bole leđa i onda znaju reći da bi se uključili iz tog razloga, da im te vježbe odgovaraju za bolove u kralježnici ili zglobovima. S druge strane kada im doktor fizijatar propiše neke vježbe da rade doma, to neće, a kada treba ići tamo na yogu i gledati u sunce i izgovarati neke riječi tipa „zuuum“, ili slično, to mogu. Da ne govorim o različitim sektama koje preko tih tehnika vrbuju nove članove, kao i općenito današnjeg čovjeka koji je „gladan“ nečega novoga i neistraženoga. Neka svatko promisli, ali yoga nije put ozdravljenja za kršćana i katolika.