Pogrešno je reći nekome da „se snašao“ i „svi to rade“ ako je on na prijevaru dobio neke materijalne resurse, tema je 67. emisije iz religijske kulture „Živi mostovi“ urednika i voditelja mr. sc. Zorana Zekića.

Dobro dolazi od Boga, a zlo od Sotone koji je otac laži. Takva osoba nam ne može biti uzor. Često čujemo da „svi to rade“. U smislu kada neko puši, pije, drogira se, do kasno izlazi, krade ili živi nemoralno. To je opravdanje ili generalizacija kao to svi rade. To nije istina, i naprosto moramo pravim imenom nazvati stvari i pojave. Dobro treba činiti a zlo izbjegavati. Ne možeš raditi zlo i nadati se dobru, naprotiv možemo samo tako propasti u životu.

Često i mi čujemo kako netko kaže tu čarobnu riječ pravdanja „svi“. Kada pitaš učenika zašto ima negativnih ocjena, spreman je reći da svi imaju jedinica, kada pitaš studenta, zašto je pao ispit, isto će reći svi padaju. Kada pitaš nekoga zašto pije ili puši, reći će da svi to mladi rade,…itd. Skloni smo se pravdati ili kriti iza krilatice svi to rade pa i ja. Međutim, to nije istina. Nije istina da svi piju, piše, drogiraju se izlaze do kasno u grad, kradu, vozaju neregistrirane automobile, itd. Naprotiv, toliko je onih koji su uzorni i vrijedni, ali kao da ne dolaze do izražaja. Pa i na sjednicama Parlamenata ili Sabora zastupnici se uglavnom bave lošim primjerima i vrlo malo ili nimalo nema pohvalnih primjera.

Čujemo i kako se netko snašao, otišao u Zagreb ili Njemačku, dobro živi, vozi novo auto, ima veliki stan u dobrom dijelu grada, ima apartman na moru u Makarskoj ili Dalmaciji. Malo tko će priupitati što je taj završio, je li vratio onaj kamion koji je ukrao prije rata ili u ratu što je radio, što je s onim kreditom kojega su mu vraćali jamci!? Jednostavno mi ljudi smo kratke memorije. Samo gledamo trenutačno i divimo se svjetlima reflektora i trenutačne moći. Još i više želimo se naći na njegovom mjestu. Što znači „snašao se“ ako je to učinio preko tuđih leđa, ako radnicima nije platio tri plaće, a on voza novog mercedesa, ili kući nikako ne spava jer se boji da mu to isto auto netko ne zapali. Mi katolici moramo pravim imenom zvati neke stvari a ne koristiti nekih epiteta. Ako je netko ukrao čemu da to uljepšavamo „otuđio“. Čuj otuđio, kao uzeo bez pitanja, s nakanom da nikada ne vrati. To je grijeh i moramo strogo odvojiti grijeh i zlo od dobra.

Dobro dolazi od Boga i donosi blagostanje i mir, dok grijeh i laži dolaze od Sotone. Moramo strogo odvojiti dobro od zla, iako zlo nekada želi da se prezentira kao „svi to rade“ ili „snašao se“. Kršćanski moral je jasan, dobo treba činiti a zlo izbjegavati. Otac laži je Sotona i nikakvo opravdano laganje ne postoji nego je to negacija dobra. Radimo dobro, pa se možemo i nadati dobru, a onaj tko radi zlo nikako se ne može nadati dobru nego samo propasti.

U Pavlovoj poslanici Rimljanima se kaže: „ I zar da ne činimo zlo da dođe dobro, kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka!“ (Rim 3,8). Dobro je vječno i od samog je početka, dok je zlo negacija dobra, pojavilo se u jednom trenutku vremena i prostora, i isto tako će i iščeznuti i nestati. Čovjek je dobro, i stoga dobro treba činiti, i dobro je činiti dobro.