Mostar, 1. veljače 2024. godine
Rad je duboka ljudska potreba. U stara vremena je bilo različitih zanimanja i oduvijek je čovjek radio, pa i Biblija govori da će čovjek „u znoju licu svoga kruh svoj jesti“ i zarađivati. U Novom zavjetu Isus je predstavljen kao radnik i njegov zemaljski otac sv. Josip kao obrtnik, drvodjelja ili stolar. Sv. Pavao kaže u drugoj poslanici Solunjanima: „Tko neće da radi neka i ne jede“! Ne možemo se uljuljkati u svojoj nekoj lijenosti ili komforu, i ništa ne činiti da si osiguramo egzistenciju.
Rad je bitna odrednica čovjeka, i dio njegova dostojanstva. Svi smo pozvani na rad, da služimo jedni drugima. Rad je i dužnost. Trebamo život i svijet učiniti ljepšima i boljima. Jedna indijanska poslovica kaže „da Bog daje hranu svim pticama ali im je ne baca u gnijezdo“. Mora se raditi i privrjeđivati. Od rada su jedino amnestirani bolesni i oni koji ne mogu da rade, djeca i stariji. Djeca trebaju da uče i postupno da ulaze u svijet rada.
Čovjek nije parazit i nema pravo da stalno živi na „tuđi račun“. Radimo za sebe ali i za drugoga. Kroz rad osiguravamo sebi lijep život, ali od rada uvijek koristi ima i šira društvena zajednica. Jedan inženjer kada projektira most ili vijadukt, to radi za plaću i osobni profesionalni izazov, ali tim mostom će prolaziti milijuni vozila, ne samo iz lokalne zajednice nego i daleko šire. Od nekog izuma od prije nekoliko stoljeća, i mi danas imamo koristi, a nismo se toj osobi ni na koji način odužili. Živimo i ubiremo plodove toga rada i izuma.
Jednom je jedan američki novinar rekao Majci Tereziji, „Ne bi to činio ni za milijun dolara“, gledajući kako čisti rane jednom zapuštenom siromahu. Na to je Majka Terezija, rekla: „ne bi ni ja“. To nije radila za novac nego iz ljubavi i služenja bratu čovjeku. Jednostavno, nismo vlasnici dobara i ovoga svijeta nego smo u službi.
Imamo određena prava u društvu i životu, i o tome se danas dosta govori, ali se zaboravi da uz prava idu i dužnosti. Svi će danas reći moje dijete ima pravo u školi na to i to, a neće reći da to isto dijete ili mladić ima i dužnost da ne kasni i dolazi na vrijeme na nastavu, da uči, da čita i piše, da čita lektiru, da poštuje svoje kolege i nastavnike, da potiče pozitivne vrijednosti a ne da opstruira i zavađa razred, da nosi opremu za tjelesno, da ne jede prije užine i velikog odmora, da bude uredan i pristojno obučen po bontonu, da ne podiže ton i ne dovikuje se nego kulturno komunicira. Da smeće odlaže u kantu za smeće a ne baca kroz prozor ili na nogostup. Da ne šara po klupama, zidovima ili autobusnim stajalištima, da ne lažem, da govori istinu i ne prepisuje kontrolni ispit znanja. Isto je i sa studentom, radnikom, ministrom, …
Rad i pravo na rad je dužnost i povezana je sa samim čovjekovim postojanjem na zemlji. Nažalost, kriza je za posao. Sve je veći problem nezaposlenosti. Primjerice jedan robot ukida 24 radna mjesta po nekim istraživanjima koja su radili Belgijanci. Na izradi robota otvori se pet novih radnih mjesta, i četiri za njegovo održavanje i posluživanje, ali to je opet sve skupa devet novih radnih mjesta. Gledajući onih 24 radna mjesta, opet je petnaest radnih mjesta u deficitu, odnosno ona se gube. U autoindustriji se primjerice izgubilo jako puno radnih mjesta, nekada je u Opelu radilo 20 tisuća radnika, a danas ni dvije tisuće,…itd.
Uz nezaposlenost ide i siromaštvo. To nije ono što želi Bog za ljude na zemlji. Često je u pitanju i nepravedna raspodjela plaća i prihoda kao i „rad bez plaće“. Radnik je vrijedan svoje plaće, i među najtežim grijesima, koji u nebo vape, je radniku uskratiti plaću. Rad je dio dostojanstva ljudske osobe i to je odrednica čovještva. Biti zdrav mlad i neuposlen, to je katastrofa. Nezaposlen čovjek nije u mogućnosti iskoristiti svoje stvaralačke potencijale. Nepismenost i neobrazovanost doprinosi tlačenju i iskorištavanju radnika. Stoga, mladi treba da se obrazuju i studiraju. Sve drugo je nemoć, prijevara i očaj.
„Bog nema drugih ruku osim tvojih ili mojih, Bog nema drugih nogu osim mojih ili tvojih, Bog nema drugog glasa osim tvoga ili našega, nema drugog srca osim tvoga… i da ne nabrajamo. Ti si taj čovjek, ja sam taj i mi smo ti koji trebamo dati obol ovome gradu i svijetu. Život se treba potrošiti na nešto što je trajnije od samog života i prolaznih materijalnih vrijednosti. Prihvatimo činjenicu rada, i naprijed.
AUDIO: Zoran Zekić