Poštovani posjetitelji,
Dobra vam večer i dobro došli u galeriju Biskupijskoga centra u Mostaru.
Kao što su Bunjevci prije par stoljeća napustili svoj rodni kraj, ali mu se i dalje vraćaju, kao na ovom današnjem događaju, tako se i Šime Perić, jedan od najistaknutijih hrvatskih umjetnika druge polovine 20. stoljeća, cijeloga svog života, fizički i kroz umjetnost, vraćao mjestu s kojega potječe. Naime, Perićeva obitelj bila je s otoka Brača, međutim zbog teške situacije uoči Prvog svjetskog rata Perići su odselili u Antofagastu, u Čile, gdje je naš umjetnik rođen 1920. godine. Dio djetinjstva proveo je u Čileu, ali se kasnije s majkom vraća na Brač. Šime je kroz djetinjstvo i školovanje pokazivao naklonost ka umjetnosti, te je bilo logično da nastavi tim putem, što je i učinio upisavši Akademiju primijenjene umjetnosti u Beogradu. Tijekom studija imao je priliku jedan semestar provesti u Parizu, gdje se specijalizirao za fresko slikarstvo, kojim se i nastavio baviti sljedećih dvadeset godina. Nakon što je diplomirao na beogradskoj akademiji, zbog izvrsnog uspjeha i potencijala bio je pozvan na usavršavanje na restauratorskom i konzervatorskom odjelu u École de Louvre u Parizu. Šime je ovu ponudu odbio, te se odlučio posvetiti svome samostalnom radu, se te preselio u Zagreb i počeo djelovati u radionici Krste Hegedušića. U glavnom je gradu proveo ostatak svog života, međutim, kako je i on sam rekao, što je bio od Brača bivao dalje, to se Braču osjećao sve bliže, što možemo primijetiti i u djelima koja je stvarao. Njegov otok inspirirao ga je svojim bojama, svjetlošću, te ambijentom očinskoga doma.
Šime Perić preminuo je 2019. godine, a njegova je supruga Tonka Perić Kaliterna darovala galeriji Biskupijskoga centra u Mostaru 29 slika različitih tehnika, veličina i datuma nastanka. Tonka je ova djela nakon smrti supruga htjela pokloniti ustanovi u kojoj će se ona uistinu čuvati i cijeniti, a osim toga, na ovaj način uvelike je pridonijela kulturi i umjetnosti grada Mostara. Dakako, očekivala je i da će Šimina djela biti izložena i prikazana publici, pa je ova izložba «Vedar dan», koja broji 16 slika, od prvih Šiminih djela pa do posljednjih ciklusa, sjećanje na umjetnika, i znak zahvalnosti Tonki na njezinom velikodušnom daru.
Prvi dio izložbe čine pejzaži, koji su ujedno i prva djela koja je Perić naslikao nakon završene akademije. Iako se radi o jednoj «školskoj» temi, slikar ju je izveo na vrlo moderan način: oni su kompleksni, nemirni, bogati, šareni. Već u prvim pejzažima možemo vidjeti da je priroda velika inspiracija i protagonist u djelima našega slikara.
Na glavnom zidu naše izložbe, možemo vidjeti djela iz dvaju ciklusa «Vedar dan» i «Atlantida.» Naime, nakon što se dvadeset godina bavio kopiranjem freski, 1965. godine, kako on sam kaže, prestao je «robovati» kopiranju freski. Na izložbi u galeriji «Forum» 1971. godine, Šime je javnost iznenadio novim ciklusom u kojem se mnogobrojni organski motivi ritmički isprepliću na platnu. Nadalje, u ovom ciklusu tradicionalno pravokutno platno zamijenio je tondom, koji je pridodao osjećaju kretanja i nemira. Zanimljivo je da Igor Zidić ovu formu platna povezuje s arhetipskom formom otoka, jer je ipak Šime Perić onaj koji potječe sa Brača, te je velik dio djetinjstva proveo i u Čileu, odnosno, uvijek je bio «opkoljen» morem.
Na kraju, ciklus «Ljeta na Braču» nastajao je za ljetnih mjeseci koje je Perić provodio na Braču, a ova djela predstavljaju svojevrsan zaključak svih slikarevih eksperimenata i saznjanja koje je stekao tijekom 50 godina svoje karijere. Ovdje koristi elemente iz svih svojih faza, kao što su suprotstavljanje toplih i hladnih boja, pretapanje mrlja na bijeloj podlozi, apstraktni prikaz, inspiracija u boji i kretanje. Tek u nekoliko linija i boja on uspjeva prikazati toplinu Mediterana i boje Jadranskoga more.
Posljednji ciklus Šime Perića, «Prostorne konfiguracije» stilski se nadovezuje na slike iz ciklusa «Ljeta na Braču». Velike mrlje toplih i hladnih tonova se ponovno isprepliću i utapaju na bijelom platnu.
Možda se pitate što znači ovaj štafelaj i ovo smeđe-bijelo platno, koje izgleda kao da se ne uklapa i ne čini dio ove izložbe. Ovo platno ono je što je trebala biti posljednja Šimina slika. Pripremio je svoju kružnu formu, kako bi i ovdje stvorio igru boja i pokreta, međutim smrt ga je zaustavila. Ipak, kao i krug, kojega je on toliko voljeo i upotrebljavao, nema svoj kraj, tako i Perićeva djela nastavljaju živjeti, a ovo danas je tek početak njihova života u našemu gradu.
Uživajte u izložbi.