U šezdeset prvoj emisiji iz religijske kulture „Živi mostovi“ autora i voditelja mr. sc. Zorana Zekića govori o tome kao Isus Krist poštuje ljudsku slobodu i poziva na nasljedovanje. Isusov put se najbolje očituje kroz Osam blaženstva. Mi ne volimo te riječi blago siromašnima, ožalošćenjima, progonjenima, ali to je jedini način da se oslobodimo materijalnog svijeta.

Kristov put najbolje iščitavamo u Osam blaženstava. Međutim, za nas ljude to su tvrde riječi, jer mi ne volimo skromnost, nego glamur i bogatstvo. Kako prihvatiti u ovom materijalnom i hedonističkom svijetu blago odnosno jao  siromašnima, blago odnosno jao ožalošćenima, blago ili jao gladnima i žednima, jao prognanima,… Mi više volimo imati materijalne resurse nego oskudijevati. A kada dublje promislimo vidimo da materijalno nas odvlači od onoga duhovnog i vječnog. Kada se rodimo ništa nemamo osim golog tijela i života. Kada umiremo, također ništa ne nosimo na onaj svijet. Ne smijemo se previše vezati za materijalno. Materijalno nije samo po sebi grijeh, nego je grijeh ako se zamjeni Bog za novac, marke, eure, zlatnike i druge fizičke vrijednosti.

Kada je bogati mladić došao pred Isusa da ga pita kako bi se spasio, odnosno ugledao Kraljevstvo Božje, rekao mu je najprije da se drži zapovjedi (Deset Božjih zapovijedi). Budući je to činio, zavolio ga je i rekao da sve materijalno podjeli siromašnim i pođe za njim. To je slika poziva na svećenstvo. Isus Krist poštuje našu ljudsku slobodu i nikada nije uvjetovao ljude nego im je ostavio mogućnost izbora. U slučaju bogatog mladića koji je ispunjavao Deset Božjih zapovijedi je rekao da ih poštuje a nakon što je to radio, piše evanđelist kao je Isus zavolio tog mladića. Nakot toga slijedi onaj dio kada mu daje novi zadatak, da podijeli sve materijalno i krene za njim. Ovu sliku mnogi uzimaju kao znak svećeništva. Čovjeku je dana sloboda da slijedi dobro ili zlo. Međutim, isto je jasno odvojeno i raj od pakla. Svako će odgovarati za svoje čine. Sloboda da ali i odgovornost.

Mi kršćani imamo Djela milosrđa i to tjelesna i duhovna. Tjelesna djela milosrđa su ova: gladne nahraniti, siromahe odjenuti, putnika primiti, bolesnog pohoditi, prognane pomoći, mrtve pokopati… i sve ono što je vezano za naše tijelo. S druge strane duhovna djela milosrđa su vezana za našu duhovnu hranu. Treba dvoumnika posavjetovati, neuke poučiti, grešnika ukoriti, žalosne utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Bogu se moliti.

Konačno ispunjenje Kristovog puta je u spasenju i Kraljevstvu Božjem. U ovom svijetu i životu ne smijemo iz vida izgubiti taj temeljni cilj i jedino što nam preostaje u ovom prolaznom životu. Materijalno nas lako zavede i okreni samo u trku za zaradom i prolaznim stvarima. Iz vida izgubimo činjenicu da smo u ovom svijetu prolazni i da ništa nećemo s ovoga svijeta ponijeti na drugi svijet. Živimo za vječnost a ne samo trenutačne prolazne potrebe i nagone.

Neki osnovni znakovi Božje prisutnosti među nama su:
– Kada se ljudi vole.
– Kada se međusobno usrećuju.
– Kada jedni drugima prilaze i pružaju si ruke.
– Stvaraju uvijete mira.
– Međusobno se razgovaraju.
– Međusobno se vesele i razumiju.
– Jedni drugima prenose radost, bilo riječima, ljubaznošću, ma pogledom razumijevanja…
– Kada se zauzimaju za mir, radost, sreću ljubav, sklad, raspoloženje, čovječnost, …
To su sve znakovi da je Božje kraljevstvo među nama.