Blagdan je Božića, dan rođenja Gospodina našega Isusa Krista, što je tema 65. emisije iz religijske kulture „Živi mostovi“, urednika i voditelja mr. sc. Zorana Zekića.
Slavi se 25. prosinca i to od 4. stoljeća. Ovaj nadnevak su poznavali i Rimljani i slavili su ga kao dan sunca, i svečani početak novoga života u prirodi. Dan svjetlosti koji potiskuje tamu, a duga je forma promišljanja o tim kontekstima svjetlo i tama, dan i noć, dobro i zlo. Blagdan Božića se brzo raširio u kršćanstvu. Kasnije se proširio na više dana, Banji dan ili Badnjicu koja mu je prethodio, te sam Božić i kasniji dani prvi kao Stjepan dan, i drugi kao Ivan dan.
Sam Božić i božićni dan imaju svoju pripravi kroz četiri nedjelje, Adventi li Došašće, koje je poznato po tome da se svake nedjelje pali po jedna svijeća na adventskom vijencu. Sve četiri nedjelje su također, po tradiciji obilježeni važnim kršćanskim vrijednostima, na način da je prva nedjelja nade, druga nedjelja vjere, treća nedjelja radosti i četvrta nedjelja mira.
Zanimljivo je da se, liturgijski, ova priprava kao i korizma obilježava ljubičastom bojom liturgijskog ruha koja simbolizira boju i vrijeme pokore i iščekivanja, kao i u vrijeme korizme, kada se također oltar i liturgijska odjeća sa misnicom koju nosu svećenik, nosi u ovoj pokorničkoj boji. Na sam blagdan Božića se nosi bijela boja misnice i liturgijskog ruha, što je simbol svečanosti i čistoće. Kroz Advent, blagdan Božića i Nove godine sve je to jedna cjelina ili Božićno vrijeme u liturgijskom kalendaru i čini jednu cjelinu do Sveta tri kralja ili Bogojavljenja.
Središnji događaj je rođenje Isusa Krista, a svi ostali sadržaji su upravo u funkciji dubljeg razumijevanja i doživljaja Božića. U samom sadržaju Božića je istaknuta poruka mira. Malo čedo, rođeno u štalici među plemenitim domaćim životinjama, jer za Svetu obitelj, Josipa, Mariju i Isusa, nije bilo mjesta u prenoćištima, tako nemoćno i nezaštićeno, ali mu se odmah dolaze pokloniti mudraci. Zbog toga je jasno zašto su štalica i jaslice, s malom bebom, čest motiv umjetnika ali i običaj igrokaza ili uređenja crkava, ali i obitelji za vrijeme ovih blagdana.
U Došašću imamo i bitne svetkovine Sv. Nikole 6. 12., kada se daruju djeca, Sv. Lucije 13.12., kada se sije pšenica i žito, do Badnjaka, Božića, Nove godine i Sveta tri kralja Gašpara, Melkiora i Baltezara. Upravo su oni prigodom dolaska pred Isusa, i kada su se poklonili novom kralju svijeta, darovali tamjan, zlato i plemenitu mast, kako je tada i dolikovalo kralju.
Na sam Banjak se posti i na taj način se dodatno vjernici pripremaju za Božić. Na taj dan dok se ložilo ognjište, još je bio više izražen običaj paljenja badnjaka, hrastovog drveta koje dodatno zagrijava i daje iskrice, sve do večeri kada se služila misa Polnoćka, točno u 24 sata kada i dolazi prva minuta Božića i porođenja Isusova.
Nakon posta i iščekivanja slijedili su obilati obroci sa masnim jelima i pečenim odojcima i janjcima, kao i raznovrsnim kolačima i kruhovima te pićima. Naravno, u ovo vrijeme su se pjevale svečane pjesme, od liturgijskih kao što su Radujte se narodi i Svim na zemlji mir i veselje. Cjelokupni ciklus božićnih običaja završava na sveta Tri kralja, kada se blagoslivlja ili posvećuje vodica kojom se poškropi kuća i obitelj kao i obiteljsko blago. U stara vremena blago su bile štale sa kravama, ovcama i drugim domaćim životinjama.
Iako, božićni običaji sadrže mnogobrojne hrvatske i europske etničke i lokalne osobitosti, mnogi od njih ukorijenjeni su u europskoj kršćanskoj kulturi ali i kod nas Crkve u Hrvata. Nadamo se da će ta lijepa obilježja i dalje živjeti u našem narodu i da će zorno svjedočiti sadržaj vjere.