Zemljo Hrvata

Nemam ja dva života
Niti dvije sudbe puste
Ni dvije Domovine
Imam ovo plavo more
Planine što šume
i slavonske ravnice.

Ti si meni posebno draga
Boli me tvoja suza svaka
Ti si moja stara majka
Koja grliš izgubljenog sina.

I tu gdje jesam
Korijeni su moji
Čvrsti kao stijena
I ne dam da te tuđinac dirne
Da ti gazi kose sijede.

Peče svaka tvoja rana
Napuštena pusta brazda
I kada ponovo dođe vrijeme
Opet ako treba mladost ću dati
I u smrt crnu ću poći
Da obranim svete boje.

A kada dušmani ti krenu
Opet ćeš prigrliti svoju djecu
Razviti na hladnom vjetru
Šahovnicu našu vječnu
Kao vučica hrabra i jaka
Ti si srce moje, zemljo Hrvata.

Čazma, 17. 09. 2015.

Predrag Babić